Praktični aspekti korišćenja maski

25.12.2020

Budući da smo u prošlom tekstu razjasnili mehanizme kojim maske sprečavaju prolazak virusa, u ovom ćemo približiti praktične aspekte korišćenja maski.

U većini tekstova koji su se u medijima pojavili, o maskama se govori kao o ličnoj zaštitnoj opremi. One to zaista jesu, ali to je samo polovina priče (odnosno manje od pola). Maske zapravo imaju dvostruku ulogu, one služe za ličnu zaštitu, ali prije svega za kontrolu izvora infekcije. Drugim riječima, maske zaustavljaju ne samo ulazak, već i izlazak virusa iz disajnih puteva.

Prvo ćemo se pozabaviti ovim, svima nama bližim, zaštitnim aspektom upotrebe maski. Kao što smo vidjeli u prošlom tekstu, sposobnost maske da zaustavi prolazak virusa je neupitna. Sve vrste maski (platnene, hirurške, N95) uspješno blokiraju kapljični prenos infekcije, dok N95 maske imaju ubjedljivu prednost u zaštiti od inficiranja putem aerosola.

Ali, postoji jedan osnovni uslov bez koga maska ne može da vrši svoju zaštitnu ulogu, a to je da mora čvrsto da nalegne na kožu lica. Vazduh je fluid i kao svi fluidi uvijek traži putanju najmanjeg otpora. Protok vazduha kroz tkaninu maske je otežan i to je za vazduh putanja najvećeg otpora, što znači da će on kroz filter maske prolaziti samo ako nema kuda drugo da prođe uz manji otpor. To praktično znači da ako vam maska stoji labavo na licu, ako ima mnogo prostora između nosa ili obraza i ivice maske, a naročito ako se maska nosi ispod nosa (!!!) ona nema zaštitnu funkciju.

Po svojoj zaštitnoj moći, apsolutno su superiorne N95 maske, ne samo zbog toga što imaju bolji i deblji filter, već i zbog dizajna koji im omogućava da nalegnu na ivice obraza i da se uz pomoć žice prilagode obliku nosa. One odlično štite i od kapljičnog prenosa infekcije i od aerosola. Međutim, osim zdravstvenim i drugim radnicima, koji zbog vrste posla provode dugo vremena u zatvorenom prostoru sa drugim ljudima (šalterski radnici, službenici koji rade sa strankama, radnici u trgovinama, zaposleni u školama i vrtićima itd.), drugim osobama su rijetko potrebne, prije svega zbog toga što je njihova najveća prednost u odnosu na platnene i hirurške maske to što štite od aerosola, a kao što smo vidjeli u pretprošlom tekstu, rizik od prenosa infekcije putem aerosola postoji samo prilikom dužeg boravka u zatvorenoj, slabo provjetrenoj prostoriji. U svim ostalim prilikama (odlazak na pijacu, u prodavnicu, banku...) sasvim dovoljna je hirurška ili platnena maska. N95 bi eventualno mogla biti od koristi pri odlasku kod ljekara, ako treba duže da čekate u čekaonici gdje postoji mogućnost da je vazduh kontaminiran infektivnim aerosolom. 

Hirurške maske su sasvim prikladne za većinu situacija, odlično štite protiv kapljičnog prenosa infekcije, a s obzirom da je filterski dio maske izrađen tehnologijom duvanja plastike, mogu blokirati i prolazak aerosolizovanih čestica. Najveća mana ovih maski je što ne naliježu dobro za ivice lica pa se tu stvaraju džepovi kroz koje vazduh prolazi, zaobilazeći filterski dio maske. Ipak, jednostavnim uvrtanjem trake za uši, može se postići bolje prijanjanje maske na lice, a time i bolji zaštitni efekat.

Platnene maske su odličan izbor za većinu situacija. Njihova zaštitna moć veoma varira i zavisna je od toga kakvog su kroja, koliko slojeva imaju, od kakvog su materijala i kakvo je tkanje. Dobro skrojene maske, koje tijesno naliježu na nos i i prate konturu lica, pogotovo ako su višeslojne, mogu po zaštitnoj moći parirati hirurškim maskama. Što se materijala tiče, najbolje su maske koje sadrže jedan ili dva sloja polipropilenske tkanine, zato što plastični materijali posjeduju elektrostatski naboj što značajno povećava njihovu sposobnost filtracije. Dobro skrojene, višeslojne maske koje imaju sloj polipropilena, mogu zaustaviti preko 50 odsto čestica od jednog mikrometra, a do 80 odsto onih veličine oko 10 mikrometara. Platnene maske su zato, odličan izbor praktično za sve situacije izuzev onih gdje postoji visok rizik od zaražavanja infektivnim aerosolom, u kom slučaju je najbolje nositi N95 masku.

Dakle, sve vrste maski su sasvim dobre za gotovo svaku vrstu situacije, ali da ponovimo ono najvažnije: da bi filterski dio maske mogao da odradi svoj posao i zaustavi prolazak infektivnih kapljica, vazduh mora da prolazi kroz filter maske, a ne oko nje i zato je pravilno nošenje maske osnovni uslov njene efikasnosti. MASKA SE NIKAD NE NOSI ISPOD NOSA!!!

A sada da nešto kažemo o drugoj ulozi maski u suzbijanju epidemije, a to je kontrola izvora infekcije. Svakim izdahom osoba zaražena virusom SARS-CoV-2, u vazduh oko sebe izbacuje više hiljada virusnih čestica. Kao što smo rekli u jednom od ranijih tekstova, prilikom normalnog govora se izbacuje 10 puta više infektivnih kapljica nego prilikom mirnog disanja i ćutanja (ćutanje je zlato), a kijanjem, kašljanjem, pjevanjem i vikanjem čak 50 puta više. Sve vrste maski izuzetno efikasno sprečavaju širenje ovih zaraznih kapljica u okolinu inficirane osobe. Time ne samo što se smanjuje rizik da infektivne kapljice direktno zaraze osobu koja je u blizini izvora infekcije, već se značajno smanjuje i stvaranje zaraznog aerosola, čak i kad zaražena osoba duže boravi u prostoriji.

Pandemija je pružila priliku da se zaštitno dejstvo maski detaljno prouči i studije nedvosmisleno pokazuju njihovu efikasnost, pogotovo u smislu kontrole izvora infekcije, ali i kao zaštitnog sredstva.

Npr. u jednom istraživanju (1) sprovedenom u Japanu, maske su testirane uz pomoć lutki od kojih je jedna imala montiran raspršivač (što simulira kašljanje), a druga respirator sa komorom za sakupljanje virusa (što simulira udisanje infektivnih čestica u pluća). Lutke su testirane na udaljenosti od 25, 50 i 100 cm (znatno bliže od propisane udaljenosti od 2m), a za test su korišćene realne čestice virusa SARS-CoV-2. Izlaganje virusu je trajalo 20 minuta, a količina virusa sakupljena u komori lutke koja simulira zdravu osobu mjerena je PCR metodom. Dokazano je da sâmo povećanje udaljenosti dovodi do značajnog smanjenja prenošenja virusa (količina virusa udahnutog na 50 cm je samo 38 odsto količine na 25 cm, dok na udaljenosti 100 cm pada na 23 odsto). Potom je na udaljenosti od 50 cm test ponovljen, ali sa maskom na jednoj, drugoj ili obje lutke. Ovi testovi su pokazali da su maske efikasnije sredstvo kontrole izvora infekcije, nego što su lično zaštitno sredstvo. Kad je masku nosila samo lutka koja predstavlja zdravu osobu (zaštitna funkcija maske), platnene maske su smanjile prenos virusa za 38%, hirurške za 50% a N95 za 90%. Kad je bilo obrnuto, tj. masku je imala samo „zaražena“ lutka (maska kao sredstvo kontrole izvora infekcije), platnene maske su smanjile količinu prenesenog virusa za 57%, hirurške za 58%, a N95 za 96%. Kada su obje lutke imale masku, efekat se višestruko povećavao, npr. kad su obje nosile platnenu masku, količina prenesenog virusa se smanjila za 67%. Ovo istraživanje je simuliralo prilično nepovoljan scenario (razgovor dvije osobe u trajanju od 20 minuta, na udaljenosti od pola metra, uz učestalo kašljanje zaražene osobe), a maske su i u tom slučaju pokazale efikasnost, naročito kao sredstvo kontrole izvora infekcije. U realnoj situaciji, uz držanje distance od 2 m i skraćenje vremena razgovora, rizik se znatno smanjuje. Najbolju ilustraciju vrijednosti nošenja maski za suzbijanje pandemije pruža slika na kraju teksta.

Postoji još jedna važna uloga maski koja se često zanemaruje; u zajednicama gdje je nošenje maski rašireno, smanjen je procenat teško oboljelih osoba i smanjena je smrtnost. To je recimo pokazalo istraživanje (2) sprovedeno u SAD-u, u saveznoj državi Tenesi gdje je smrtnost od COVID-19 gotovo dvostruko veća u okruzima u kojima nošenje maske na javnom mjestu nije obavezno, u odnosu na okruge u kojima jeste. Zašto je to tako? U jednom od prethodnih tekstova smo naglasili da se infekcija kod pojedinca razvija ako je on u kraćem vremenskom periodu u organizam unio minimalnu infektivnu dozu virusa. Minimalna infektivna doza SARS-CoV-2 je slična infektivnoj dozi drugih ljudskih koronavirusa i kreće se od nekoliko stotina do par hiljada virusnih čestica.

Od velikog značaja za tok i ishod bolesti je kolika je bila inicijalna infektivna doza. Ako je ona visoka, veliki broj ćelija u startu biva inficiran i pretvoren u fabriku za proizvodnju novih virusa, a to znači da organizam brzo bude preplavljen milijardama virusnih čestica, znatno brže nego što imunom sistemu treba da odreaguje. To dovodi do ispoljavanja teškog, moguće i smrtonosnog oblika bolesti. S druge strane, ako je infektivna doza mala (malo iznad minimalne) potrebno je znatno duže vremena da virus inficira veliki broj ćelija, a to imunom sistemu daje šansu da odgovori na infekciju i suzbije je. Na taj način, nošenje maske, osim što može potpuno spriječiti infekciju, čak i ako je ne spriječi, značajno smanjuje infektivnu dozu virusa i tako čini da inficirana osoba ima lakši oblik bolesti.

I dok se mi na Zapadu, umjesto sa pandemijom borimo sami sa sobom i raspravljamo da li nam nošenje maski ugrožava ljudska prava, u kulturama Dalekog Istoka, a naročito u Japanu (3), nošenje maske u sezoni respiratornih infekcija je tradicija koja opstaje već čitav vijek, još od pandemije Španskog gripa koja je poharala Planetu između 1918 i 1920, usmrtivši oko 50 miliona ljudi, a samo u Japanu oko 450 000. Korist nošenja maski je uočena već tada pa su gradovi bili izlijepljeni plakatima sa natpisom „samo nepromišljeni ne nose masku“ a u novinama su redovno izlazila uputstva za pravljenje „uradi sam“ maski od kućnih materijala. Nošenje maske je toliko ukorijenjeno u japanskoj kulturi da postoji čak i izraz za ženu kojoj maska lijepo stoji – masuku bijin (maskirana ljepotica). I prije pandemije COVID-19, Japanci su pokazivali visok nivo društvene odgovornosti u sezoni respiratornih infekcija, naročito gripa, i tamo je nezamislivi primitivizam izaći na javno mjesto bez maske ako imaš respiratornu infekciju. Mislim da bi mi Zapadnjaci mogli štošta da naučimo od njih, a ne da se stalno busamo kako su nam ugrožena ljudska prava i kako samo slabići nose masku. Kao što smo vidjeli, maska ima veću vrijednost kao sredstvo za kontrolu izvora infekcije, nego kao lično zaštitno sredstvo, tako da nošenje maske nije znak kukavičluka već naprotiv, znak čojstva i poštovanja drugog ljudskog života.

Otkad pišem ove tekstove, više puta sam pretrpio kritike (čak i od nekih kolega!) kako plašim ljude jednom blagom bolešću koja ima smrtnost od 0,05% (potpuna neistina, na globalnom nivou letalitet je trenutno 2,2%) od koje umiru samo stariji ljudi i hronični bolesnici. U toku prošle sedmice, u Crnoj Gori su od COVID-19 umrla dva pacijenta koji su bili 1980. godište. Kad umre neko mlad, odmah se pojave komentari po društvenim mrežama:“ sigurno je imao neko hronično oboljenje.“ Pa šta i ako jeste? Je li on birao genetiku koja mu je donijela dijabetes, ili bubrežnu insuficijenciju ili ranu arteriosklerozu? Osobe sa tim oboljenjima koje se pridržavaju terapije i savjeta ljekara, u prosijeku žive preko 70 godina. Zar je beznačajno tih 30 godina koje im je COVID oduzeo? Njima nije, ovim „pametnim“ komentatorima očito jeste. Kao društvo smo postali užasno sebični, okrutni i neosjetljivi na bilo čiju muku osim svoje.

Posljednjih dana, dok pregledam bebice rođene ove godine, dok ih gledam u oči i upijam njihove iskrene poglede i osmijehe, često pomislim kako me gledaju oči koje će vidjeti 22. vijek, za moju generaciju daleku, fantastičnu budućnost. Ali, kakav svijet će te oči vidjeti zavisi od toga kakav im svijet mi ostavimo. Nadam se da će to biti svijet u kome će svako poštovati tuđe zdravlje i život, u kome će nošenje maske biti tek beznačajna neugodnost i gdje će okrutni, sebični pojedinci biti smatrani otpadnicima

Reference:
(1): https://msphere.asm.org/content/5/5/e00637-20/article-info
(2): https://www.vumc.org/health-policy/news-events/tennessee-areas-without-mask-requirements-have-higher-death-toll-capita
(3): https://www.japantimes.co.jp/news/2020/07/04/national/science-health/japans-history-wearing-masks-coronavirus/

---